Važna je činjenica da se stanje srčane usklađenosti i psihološki i fiziološki razlikuje od stanja postignutog većinom tehnika opuštanja. Na fiziološkoj razini opuštanje karakterizira sveukupno smanjenje autonomnog odljeva (što rezultira nižim HRV-om) i pomak ANS ravnoteže prema povećanim parasimpatičkim aktivnostima.
Usklađenost je također povezana s relativnim porastom parasimpatičke aktivnosti, obuhvaćajući tako ključni element relaksacijskog odgovora, ali je fiziološki različita od opuštanja po tome što sustav oscilira na svojoj prirodnoj rezonantnoj frekvenciji i postoji veća harmonija i sinkronizacija u živčanom sustavu i srcu – dinamika mozga.
Ova važna razlika između dva stanja najočitije se odražava u njihovim spektrima snage HR-a. Nadalje, za razliku od opuštanja, usklađeno stanje ne uključuje nužno smanjenje broja otkucaja srca ili promjenu količine HRV-a, već je prije svega obilježeno promjenom uzorka srčanog ritma.
