Većina nas je u školi učila da srce neprestano reagira na “naredbe” koje je mozak šalje u obliku neuronskih signala. Međutim, nije toliko poznato da srce zapravo šalje više signala u mozak nego što mozak šalje srcu! Štoviše, ovi srčani signali imaju značajan utjecaj na rad mozga – utječući na emocionalnu obradu, kao i na više kognitivne sposobnosti kao što su pažnja, percepcija, pamćenje i rješavanje problema. Drugim riječima, ne samo da srce reagira na mozak, već i mozak neprestano reagira na srce.
Istraživanja su pokazala da različiti obrasci srčanih aktivnosti (koji prate različita emocionalna stanja) imaju različite učinke na kognitivne i emocionalne funkcije. Za vrijeme stresa i negativnih emocija, kada je obrazac srčanog ritma pogrešan i neuredan, odgovarajući obrazac neuronskih signala koji putuju od srca do mozga inhibira veće kognitivne funkcije. To ograničava našu sposobnost jasnog razmišljanja, pamćenja, učenja, razmišljanja i donošenja učinkovitih odluka. (Ovo pomaže objasniti zašto često djelujemo impulsivno i nepromišljeno kad smo pod stresom.) Ulaz srca u mozak tijekom stresnih ili negativnih emocija također ima dubok utjecaj na emocionalne procese u mozgu – zapravo služi za jačanje emocionalnog iskustva koje nazivamo stres.
Suprotno tome, uređeniji i stabilniji obrazac ulaska srca u mozak tijekom pozitivnih emocionalnih stanja ima suprotan učinak – olakšava kognitivne funkcije i pojačava pozitivne osjećaje i emocionalnu stabilnost. To znači da učenje stvaranja povećane koherencije srčanog ritma, održavanjem pozitivnih emocija, ne samo da koristi cijelom tijelu, već i duboko utječe na način na koji percipiramo, razmišljamo, osjećamo i radimo.
